Zaboravljena strana poplava

Kao i u svakoj naučnoj disciplini tako i u onima kojima se bave istraživanjem i konzervacijom kulturne baštine, nakon smjene generacije radi se revizija uspjeha i neuspjeha onih koji su bili na našem mjestu prije nas. Na taj način nove generacije oblikuju i preusmjeravaju svoju misao. Ideja koja povezuje sve prirodne i društvene nauke je progres. Usavršavanje, produbljivanje znanja kao i njegova primjena bi trebala biti suština. Pitam se, kako će naša generacija proći na historijskom kontrolnom punktu?

Nedavne poplave koje su zahvatile BiH su rezultirale katastrofalnim posljedicama u svakom aspektu ljudskog života. Materijalni ostaci kulture (koliko je naša, toliko je i svjetska) su bili izloženi “stresnim” prirodnim uslovima. Svaki objekt je podložan deterioraciji i to je činjenica koja se bez vakumskih kupola ne može promijeniti. Naš cilj je da usporimo taj proces što je više moguće, tako da sačuvamo baštinu za nadolazeće generacije.

Voda je najvažniji agens deterioracije. Ona djeluje na materijal fizikalno-hemijskih, tako da je interakcija s materijalom simultana, kako mehanička, tako i hemijska. U svojim različitim stanjima (čvrstom, tečnom, gasovitom) voda utječe negativno na raznoliku vrstu materijala. Korozija se ne može desiti bez vode, tekstil koji je podložen vlažnim uslovima i onda sušenju ubrzava njegovom oslabljenju. Adhezija između boje i čvrste površine je oštećena pod utjecajem vlage, posljedica toga su mjehuri koji se formiraju na površini nakon čega otpadnu. Voda prolazi kroz mikro pore u kamenu gdje povećava dužinu i površinu pora, te ostavlja soli koje kroz proces efflorescencije najčešće šteti i slabi građevinski materijal. Prema savremenoj arheološkoj teoriji, nalazište i materijal idu pod ruku s orginalnim kontekstom u kojem su nađeni. Klizišta uništavaju originalan kontekst zbog čega se gubi ogroman broj informacija o nalazištu. Poplava je također prouzrokovala razmnožavanja bakterijskih kultura, što prouzrokuje biodeterioraciju. Ovo je samo dio mogućih načina kako materijal i objekti kulturne baštine mogu biti oštećeni, moram staviti jedno dugo “itd.”.

Svako malo, devastacijski historijski događaji se znaju uvući u naučne radove, npr. “uništeno/oštećeno tokom rata”. Vjerujem da će ova poplava biti jedna od njih.

Kao što smo primijetili u posljednjih par godina, prirodne nedaće su postale svakodnevna realnost, snijeg, poplave, suša, požari… Da li je naučna zajednica BiH koja se bavi zaštitom kulturne baštine spremna da se suoči s ovim izazovima? Ne volim da koristim prilog “nažalost”, postao je izlizana uzrečica. Smatram da “naravno” treba da ga zamijeni. Naravno da nismo spremni! Razlozi tome su očiti i o njima se može napisati monografija. Svejedno, moramo pokušati da učinimo što je u mogućnosti naučne zajednice koja se bavi kulturnom baštinom. Prvi korak bi trebao biti evaluacija i dokumentacija načinjene štete. Potom, nova kategorizacija objekata i materijala na osnovu nivoa oštećenja na osnovu čega bi se napravila prioritizacija objekata i materijala kojima je potrebna minimalna intervencija. Potrebna je definisana metodologija djelovanja na državnom nivou za buduće slične scenarije, koja bi uštedjela logističko vrijeme i novac, kao i ubrzavala samu aktivnost.

Naravno, povratak ljudi u svakodnevni život je prioritet i mnogo je veći izazov. Svejedno, javnost bi trebala biti svjesna i o ovom aspektu katastofe.
Budući naraštaji će revizionirati naša djela. Ako uradimo ono što je u našoj mogućnosti, dobrim ćemo se pokazati.

Autor: Mahir Hrnjić (MA student arheometrije, ARCHMAT studijski program)